Porijeklo PCBA (Printed Circuit Board Assembly) može se pratiti unatrag do prijelaza ranih elektroničkih uređaja s "ožičenja od-do-točke" na "modularne sklopove". U elektroničkim uređajima ranog-stoljeća, sklopovi su se primarno oslanjali na izravne žičane veze između komponenti. Ova metoda nije bila samo strukturno labava, već je imala i nisku pouzdanost. S razvojem složenih elektroničkih sustava kao što su radio i radar, ljudi su počeli eksperimentirati s korištenjem fiksnih supstrata za podršku strujnim krugovima; ovo je bio prototip PCB-a. Do 1940-ih i 50-ih PCB-ovi su sazrijeli, a procesi nagrizanja bakrene folije i izolacijskih supstrata postali su široko rasprostranjeni, postavljajući temelje za kasniju formaciju PCBA-a.
PCBA se pojavio s razvojem tehnologija automatskog lemljenja i elektroničkog sklapanja. Kako su elektronički proizvodi prelazili iz laboratorija u industrijsku proizvodnju, sami PCB-i nisu bili dovoljni; također je bilo potrebno učinkovito i stabilno sastaviti komponente poput otpornika, kondenzatora i integriranih sklopova na pločicu. Tako su se postupno razvile SMT (Surface Mount Technology) i THT (Through Hole Technology). Uvođenje SMT-a je posebno omogućilo strojevima za automatizirano postavljanje da dovrše instalaciju komponenti velikom brzinom i visokom preciznošću, značajno poboljšavajući učinkovitost proizvodnje i označavajući PCBA kao standardni oblik moderne elektroničke proizvodnje.
